Virtualna stvarnost (VR) je korištenje računalne tehnologije za stvaranje simuliranog okruženja. Za razliku od tradicionalnih korisničkih sučelja, VR korisnika stavlja u određeno iskustvo. Umjesto gledanja na ekranu, korisnik je uronjen u 3D svijet i sposoban je s njim komunicirati. Simulirajući što više osjetila, poput vida, sluha, dodira, pa čak i mirisa, računalo postaje čuvar vrata u ovaj umjetni svijet.
Virtualna stvarnost i proširena stvarnost dvije su strane iste medalje. Proširenu stvarnost možete smatrati virtualnom stvarnošću s jednom nogom u stvarnom svijetu: proširena stvarnost simulira umjetne objekte u stvarnim okruženjima; virtualna stvarnost stvara umjetno okruženje koje se može nastanjivati.
U proširenoj stvarnosti, računala koriste senzore i algoritme za određivanje položaja i orijentacije kamere. Proširena stvarnost zatim prikazuje 3D grafiku kako se vidi iz perspektive kamere, preklapajući računalno generirane slike s korisnikovim pogledom na stvarni svijet.
U virtualnoj stvarnosti, računala koriste slične senzore i matematiku. Međutim, umjesto lociranja stvarne kamere u fizičkom okruženju, položaj korisnikovog oka locira se u simuliranom okruženju. Ako se korisnikova glava pomiče, slika reagira u skladu s tim. Umjesto kombiniranja virtualnih objekata sa stvarnim scenama, VR stvara uvjerljiv, interaktivan svijet za korisnike.
Leće u VR naočalama (HMD) za virtualnu stvarnost mogu se fokusirati na sliku koju proizvodi zaslon vrlo blizu korisnikovih očiju. Leće su postavljene između zaslona i očiju gledatelja kako bi se stvorila iluzija da su slike na ugodnoj udaljenosti. To se postiže lećom u VR naočalama, koja pomaže u smanjenju minimalne udaljenosti za jasan vid.
